Povijest Giostre
Giostra, natjecanje porečkih vitezova za Saracenu i Masgalano
Prva oživljena porečka Giostra 21. stoljeća, konjička utrka vitezova natjecatelja, održava se prema zapisima o viteškom nadmetanju održanom u Poreču 14. veljače 1745. godine.
Bartolomeo Rigo, vitez natjecatelj u Giostri i općinski kancelar, dokumente o Giostri pohranio je u knjizi terminacija novigradske kancelarije po nalogu, zapisano je, štovane gospode sudaca iz Novigrada.
Bartolomeo Rigo zapisao je kako je na obali bilo podignuto raskošno trkalište dužine oko sto koraka (cca. 180 m), široko na početku oko deset stopa (cca. 36 m), a koje se prema kraju sužava na samo pet stopa (cca. 1,80 m).
Na lijevoj strani trkališta crvenom su bojom obilježena dva znaka na području kojih je vitez, natjecatelj u igri, trebao poštivati vrijeme određeno za bacanje koplja i kako bi stigao do Saracena (mete) postavljenog na udaljenosti od drugih 30 koraka (cca. 54 m) od posljednjeg znaka, pogoditi ga (raniti ga) i razbiti koplje.
Na trkalištu je bila smještena raskošna bina s koje je plemstvo i promatralo natjecanje, a na desnoj strani trkališta garda od sto vojnika i časnika koji su jamčili red.
Gradske su zidine i prozori koji su gledali na trkalište bili raskošno okićeni najrjeđim uresima koje su se mogle pronaći u Poreču, a u luci su se nalazile podjednako raskošno ukrašene galije. U njihovoj je pratnji bilo šest manjih neukrašenih galijica. More je bilo prekriveno lađicama s kojih su znatiželjnici pratili svečanost.
U igri je sudjelovalo osam konjanika. Svaki od njih imao je svog predvodnika (pješaka) i sekundanta (kuma) na konju. Nadzirao ih je Mastro di campo (glavni Meštar) sa svom silom svite, konjanicima i trubačima te rezervnim konjima.
Svi konjanici i kumovi prije turnira na konjima bi se uputili prema palači glavnog meštra igara (Mastro di Campo), na prijem i raskošni domjenak, nakon kojeg su oko 20 sati predvođeni Meštrom, zaputili prema trkalištu. Koplja su im nosili kumovi, a u povorci su išli poredani po starosti.
Prodefilirali bi trkalištem u dva smjera, imena prijavili Tribunalu Gospode Sudaca.
Trubači bi zasvirali tri takta. Na prvi takt kum bi predao koplje natjecatelju, na drugi je znak predvodnik prodefilirao trkalištem do krajnjeg dijela kako bi zastupao prava vezano uz podvige svog konjanika. Na treći znak konjanik bi započeo trku rukujući kopljem u područjima utvrđenim znakovima. Na isti su se način natjecali i svi ostali i to u tri trke. Nakon posljednje, gospoda suci i njihovi poslanici na meti su provjeravali rezultate sudionika i proglasili najboljeg.
Tribunal bi pozvao najboljeg i opasao ga dvama vrhunskim pištoljima koji su se nosili na bokovima, uobičajenim darom za pobjednika Giostre.
No, Giostra, po zapisima općinara Rige, nije završavala proglašenjem najboljeg. Konjanici bi odigrali još jednu trku na Saracena koju bi potakle plemkinje i to po istim pravilima. Pobjednik bi osvojio veličanstveni zlatni tanjur Masgalano. Plemići bi se u međuvremenu kladili na pobjednika, a ulozi su bili - zlatni cekini. Slijedio je još jedan dvoboj - između pobjednika Masgalana i pobjednika Saracena.
Nakon brojnih doživljaja na trkalištu natjecatelji u Giostri okupili bi se na obilnoj i sjajnoj večeri kod pobjednika, a idući dan ponovno i na svečanom ručku kod kapetana mletačke flote i pokrovitelja Giostre, koja se i održala na njegov osobni poziv.
